Ovaj vikend s tobom bio je nešto ekstraordinarno.
Teško imam bilo kakvu književnu ili riječ u slengu za sve što sam proživjela (i što proživljavam i dalje) i osjetila. Bujice emocija, navale adrenalina i neopisiva sreća zbog svega što mi pružaš.
Ti apsolutno bez straha krećeš u istraživanje sebe. Koračaš bez zaustavljanja, pitanja, nesigurnosti ili predomišljanja. Sve što radiš na svom putu, radiš srcem. Gdje god doploviš, srce te dovelo, a onda zaplivaš i prepustiš se valovima emocija. A tamo... Tamo mir i tišina prepuštaju sa radošću mjesto takvim strastima s kojima krv pucketa dok koža gori i ti tražiš još, još, jer možeš, jer želiš, jer te obuzima jaka glad, glad kao oluja.
Ja ne znam kako si ti pronašao taj skriveni fitilj u meni. I onda ne samo da ga pronađeš, nego i zapališ, i to sa Olimpijskom bakljom!!!
Cijeli taj proces otkrivanja novih vlastitih sposobnosti osjećanja razbija sve ovo do sada što je preprečavalo put do njih. I zato je teeeeeškooooooooo... Tako je teško psihički se othrvati nekim naučenim načinima razmišljanja i samoj sebi postavljenim granicama, jer kao ne treba dalje, to je to, to sam ja. Pa onda misliš kako si širokih pogleda, oslobođen, izdefiniran kako treba, bez tajni pred sobom, bez ičega više za otkriti, samo se nadograđivati... Kakva zabluda.
I onda mi se pojaviš ti. Sa tom silnom bujicom koju sam spomenula, a koja mi radi prave odrone!!! Razbija i probija kroz mene nove kanale i otkriva vrle nove prostore, svjetove za koje sam mislila da mogu otkriti samo kod drugih, a sada sam odjednom ja ta koju se razotkriva i to u trenucima u kojima je i za mene to vatreno krštenje!!! Bacanje usred mora, a ja cijelo vrijeme živim u uvjerenju kako ne znam plivati i držim ga se podalje... Ahhhhhh, kakav si mi ti blagoslov...
Koliko sam ti zahvalna! I na svim onim pucanjima mojih živaca kada upadam doma u plaču zbog straha pred neuspjehom, jer sam uvjerena da ne mogu. Ili u panici, jer me čeka tvoje iznenađenje, a ja blokiram i ne znam što bih i mozak mi kipi od sramote. Hvala ti na tvojem strpljenju da mi posložiš misli, na snazi, samouvjerenosti i sigurnosti koje mi uporno i nezaustavljivo ulijevaš, kao lijek djetetu koje se opire.
Ponekad mislim da ne mogu pratiti, da ne mogu toliko primiti. Ponekad vodim borbe za koje ne znaš. Jer oni kalupi, tj. moja vlastita uvjerenja iz prošlosti, kojih sam još, oh, itekako puna, pružaju otpor i bacaju mi barikade na put do tebe, tvoje ruke koju mi pružaš. E to je to moje bojno polje u kojem se borim za tebe, jer ti si moja sloboda!
Sve ono što znam iz perspektive submisivnosti, svo to oslobađanje kroz bol i služenje i sve veće i dublje poniženje radi želje za tvojim što jačim osjećajem slobode, što većim prodiranjem u tvoju psihu i perverziju, a što me hrani, uzbuđuje i čini ponosnom, jer me koristiš za to, sve to identično osjećam i u obrnutoj ulozi, samo što dolazi iz jednog drugog smjera. I ono što me prenerazilo je da te još jače osjećam. Kroz svaku bol koju trpiš, kroz svaki i najmanji osjet, kroz svaku zamolbu, zahvalu i izdržavanje muka za mene. Sada, tek sada, bez obzira na poneke moje epizode dominacije u životu, ali tek sada u ljubavi, u povezanosti, u jednosti, osjećam onako kako si mi govorio još davno, davno, dok još nismo bili definirani i dok me bilo previše strah vjerovati u nas. Tek sada je to potpuna slika u mojoj glavi, jer sam ju konačno osjetila i sa ove strane. Djeluje mi čak i intenzivnije, vjerojatno zato jer je nova, jer sam na meni potpuno drugačijem terenu na kojem istražujem nepoznate stvari.
Kako je to čudesno koliko nepoznanica imamo u sebi. Dio su nas, a nemamo pojma o tome. Krv i meso naše duše, za koje ne znamo da postoje...
Ti si meni otkrio novi put do slobode.
Rad je težak... Rad na sebi je tako jebeno težak.
No ono što je poanta je da nam se odvija.
Otkrio si mi i novi osjećaj nas kao Jedno. Javila se i pojačana spoznaja našeg rasta. Kada se scena događa, tu je nevjerojatno jaka razmjena emocija, a osjećaj da je moj fizički čin prvi koji daje, od kojeg ide, je nevjerojatan, jer tvoja je reakcija takva. Tvoja napaljenost i uzdignuti kurac i nabrekla muda koja te bole, jer ne dam da ih isprazniš bez dozvole, sve je to ono što i u meni proizvodi vruću strast. Tvoja reakcija na kontrolu i bol i izuzetna želja za njima, a onda i zadovoljstvo od pruženog, daju mi tu neophodnu životnu snagu, sreću i ispunjenost, koja ide nama.
Osjećaj da sam ja ti i da si ti ja u potpunosti je ovime doživljen.
Neprocjenjiv i nemjerljiv i neusporediv s ičim na ovom svijetu je tada naš dodir.
Touch, I remember touch
Pictures came with touch
A painter in my mind
Tell me what you see
A tourist in a dream
A visitor it seems
A half-forgotten song
Where do I belong?
Tell me what you see
I need something more
Kiss, suddenly alive
Happiness arrive
Hunger like a storm
How do I begin?
A room within a room
A door behind a door
Touch, where do you lead?
I need something more
Tell me what you see
I need something more
Home
Hold on
If love is the answer you're home
Touch, sweet touch
You've given me too much to feel
Sweet touch
You've almost convinced me I'm real
I need something more
I need something more
