ZORA

Odlazak tvoj zatvori vrata
Na koja se od tada samo čežnja hvata

Nastojim ih široko zaobići
I nekamo, ne znam ni sama kuda, otići...

Ali što mi to vrijedi
Kada po danu i po noći
Svaki moj atom zamišljeno sjedi
I nada se da će tvoj mu doći

Tvog se tijela sjeća moje
Duša cijela traži svoje
Osjećaji dane broje
A u grlu suze stoje

Prizivam vrijeme nakon tame
Tu Zoru, iza mnogo sličnih, koja sviće

Preskačem u trenu bolnu žudnju i pomame
I opet pred sobom imam Tebe

Moje Biće