U krevetu sam i osluškujem Njegove misli u drugoj sobi dok traži knjigu.
"Pročitat ću ti priču za laku noć." rekao je prije minutu i ozario mi kompletnu dušu!
U trenu sam zaboravila na svoje protestiranje odlaska na spavanje naginjući glavu pred ogledalom ne bih li mu dokazala kako zaista još moram oprati kosu!
"VJERUJ MI da nije tako kako misliš. Kosa ti je savim u redu."
Njegova me pažnja i želja da budem dobro, u trenu razoružaju i ja se najdobrovoljnije i najapsolutnije predajem i to do srži, kroz gole kosti! Onako kao da bih mu utrčala na ruke, svinula leđa na njima, a glavu i vrat upirala odostraga prema dolje i uzviknula dramatično romantično prije nesvjestice: "NA TI ME!!!"
"Hajde, spremi se za krevet, sutra ćeš prati kosu. Umorna si, želim da se odmoriš." gledale su me Njegove oči i milovale. I još uvijek i sada dok ležim na boku, sklupčana ispod pokrivača, čekajući... Osluškujući...
Čujem gomilu slova i riječi u Njegovoj glavi, koje kao da se sve do jedne utrkuju ispred onih drugih kako bi baš njih odabrao za čitanje! Zbir emocija, proživljenih fabula, stvarnih i nestvarnih događaja od kojih ga je svaki još malo popunio, još malo nadodao i uljepšao mu dušu još više. Prebire po sjećanjima na osjećaje koje mu je svaka priča dala i pomno bira jednu za tu večer za mene, za nas.
Iščekivanje je tako slatko da poželim da potraje. Nema mi ništa ljepše od Njegove posvećenosti. I cijeli taj mali nenadani događaj postaje tako topao i tako izuzetno vrijedan. On ga je stvorio i sve mu to dao.
Uljuljana u tu ljepotu i sreću, ugledam ga na vratima s odabranom knjigom u ruci. Pogledam mu lice i vidim kako je zadovoljan.
U meni se slaže sreća na sreću.
Pali svoju Lampu, liježe kraj mene, uzima mi ruku, a drugom drži knjigu. Uzdahne i počne čitati.
"Pismo. ... ... ..."
Tako me umiruju Njegov glas i dodir. Potpuno smo nepomični, samo trepćemo i gledamo. Ne pušta mi ruku ni kada okreće stranicu, jer čini to onom kojom drži štivo.
Moje zadovoljstvo je dvostruko i ja se svjesno širim, jer želim koncentraciju na sve - i na priču koju mi čita i na nas dvoje, opet zajedno u nečem lijepom.
Uživam u osjetu kako priča ulazi u Njega. I kako ju dijeli sa nama i predaje meni da mi vječno ostane, baš onako kako je i u Njemu od kada ju je sam prvi puta pročitao.
Udasi... Stanke... Njegovo proživljavanje radnje i duboko razumijevanje emocija... Sve to doživljavam i osjećam. Njegovo strpljenje, ozbiljnost, poklanjanje ljepote.
A ono što mi je u svemu tome najljepše je što sam baš u tim trenucima, baš te priče, prisutna! Ne kasnije ili za par dana ili nikada, ne onda kada slušam prepričavanje i trud prijenosa trenutka, nego baš TADA. Baš S A D A. Kada ISTE riječi u ISTIM dijelićima sekundi prelijevaju naše misli i prožimaju naše duše.
Ne mogu izmjeriti niti izreći koliku to vrijednost ima za mene.
A vrijedno je jer je intimno.
Tako krajnje intimno...
Nema komentara:
Objavi komentar