PET CENTAR

U suvremenoj, danas svakodnevnoj i uobičajenoj komunikaciji sa svijetom, naišli smo na simpatičnu Belgijanku, članicu jedne specijalne organizacije - Instituta - u jednoj zemlji.

Ona je tamo robinja. Sa svojih 20-ak godina prijavila se kod njih, tj. odlučila živjeti svoj san, svoju fantaziju. Potpisala je ugovor, predala se, postala njihovo vlasništvo. Da li ona to sve skupa plaća ili tamo na neki način zarađuje pa otplaćuje smještaj i hranu, ne znamo. Možda. A možda je jednostavno kurva, samo što ona to u svojoj glavi drugačije tumači i doživljava (oni tamo joj sigurno pomažu u takvoj verziji) pa uspije biti i sretna.

Na početku su joj odmah potpuno obrijali glavu (kao i cijelo tijelo) i na potiljak istetovirali tetovažu u obliku bar koda sa svim onim tanjim i debljim crnim vertikalnim linijama i jedinstvenim brojevima iznad i ispod njih. Opisala je taj doživljaj kao vrlo konfrontirajući i šokantan. Plakala je i od boli i od osjećaja potpune nagosti i izloženosti.

Veliku većinu godine živi u Institutu, no dozvoljeno joj je i izlaziti zbog roditelja i rodbine i posjećivati ih, održavati kontakte. Vrlo je tajanstvena što se svega toga tiče, tako da ne znamo detalje o tome kako je npr. svojima objasnila odlazak u drugu državu, što je bilo kad su ju vidjeli skroz ćelavu, ima li uopće koga svoga...

Dobila je dozvolu da napravi svoj profil na jednom sajtu gdje je naišla na naš i započela komunikaciju. Kaže da joj je to "ispušni ventil" gdje smije imati kontakte sa vanjskim svijetom (vjerujem da kontroliraju dopisivanje, ako ništa onda zbog toga da ona sama ne bi otkrila što ne treba) i gdje bi mogla naći nekoga s kim bi mogla pričati o sebi i da ju se razumije. No, smatramo da na neki način i lovi novu klijentelu i procjenjuje je li netko dovoljno, najozbiljnije i iskreno zainteresiran za takav život i praktički odricanje od dosadašnjeg.

Ona tamo ima svog Gospodara i kaže da će mu biti robinja cijelog svog života, no teško joj je opisati njihov emocionalni odnos, kaže da to nije ljubav kao u "normalnom svijetu". Ali da je on njezin život, da joj je sve.

Sebe je također opisala kao vrlo specijalizirani alat. A da je sve skupa jedno nevjerojatno iskustvo. Praktički živiš sve ono o čemu si maštao i najstrašnije i najtamnije fantazije mogu ti postati stvarnost.

Ima ulogu i treniranja novih robova i robinja. To su neke privilegije koje su joj dodijeljenje po zasluzi, jer je dobra robinja i davala je uvijek sve od sebe u izvršavanju bilo kojeg zadatka i iskušenja koje su pred nju postavili.

Kaže da nikako nije lako napraviti dobrog roba. "Prvo ih slomiš, rastaviš pa opet sastaviš i onda možeš početi graditi ispočetka. Sve sam to prošla i zato me to čini jako dobrim komadom opreme!"

U nekoliko me navrata upitala želim li postati dio Instituta kao robinja. Mogu li ostaviti sve iza sebe – posao, dom, prijatelje, obitelj... Kao i tradiciju, hobije, privatnost...? Spomenula je i kako trenutno trenira jednog bogatog mladića koji se odrekao svega (čak i prodao uspješnu firmu) i odlučio živjeti svoju fantaziju - doživotno biti sissy slave.

***

Ok, hajde da sad stavim na stranu one dijelove priče koji uvijek zaprljaju plemenite pobude, dakle u ovom slučaju stvaranje institutcije kurveraja radi ogromne zarade, i koncentriram se na želju za življenjem života iz mašte, filmova i priča.

Ne, ne bih mogla tako živjeti. Da sam vlasništvo neke organizacije, da sam njihov alat, da su mi oni kuća, prijatelji, život, da im se poklonim, predam, kompletno, potpuno, duhom i tijelom... Za to bi mi trebala ogromna vjera.

Sve mi je to vrlo slično onome kada netko osjeti poziv da ode živjeti u samostan i bude sretan, iskreno sretan. Jako često mi padne na pamet Edita Majić, koja se tako odrekla svega i otišla u Karmelićanke. I dan danas čuvam novine s tim člankom, baš me potresla ta vijest. S jedne strane zbog njezine nevjerojatne i zavidne hrabrosti, sigurnosti i determiniranosti, s druge zbog odricanja bliskosti sa najmilijima. I divim se i ježim.

"Do you want to become a pet of the Institute? Do you want to go that far?"

Ono što ja jesam (tako se osjećam) jest pet of my Master. Posvećena Njemu. Usmjerena ka Njemu. MI smo sebi personifikacija Instituta. Moje srce i duša su puni. Naši sessioni, privatni ili javni, dijeljenje s drugima, davanje i primanje, zajedničko promatranje i osjećanje koliko se ljudi traže, kako daleko idu i što ih pokreće - to je moj mir, to mi daje osjećaj da sam na pravom mjestu i da imam pravu osobu u srcu.

Tko zna što bi bilo da nisam upoznala svog Gospodara... Mislim da bi me jedino velika tuga i razočaranje u život i ljude mogla nagnati na korak poput ovog koji su učinili naša Belgijanka i bogati bivši biznismen. No, i tada bi bilo pitanje da li bih bila dovoljno jaka da se dam kompletno (ali baš onako kao poklon), potpuno sama, nekakvoj organizaciji... Da li bih imala potrebnu vjeru?

Trebale bi mi druge duše, emocije, trebalo bi mi da volim, trebala bih nekoga da voli mene. Na način da znam da je On moj i da sam ja Njegova. Nisam sigurna da li bih mogla uvijek stavljati strast ispred emocija i biti sretna tako? Svaki puta kada sam to napravila, moja sreća je trajala kratko, koliko i ta strast. Dalje je opet nastupilo istraživanje i traženje dubljeg zadovoljenja. Ne onakvih emocija koje svako malo uključuju pa isključuju moj libido i bace me ispražnjenu negdje sa strane da se sama punim kako znam i umijem, nego onih pravih koje libido drže uvijek, uvijek, uvijek na aktivnoj razini i vlaže mi pičku i griju dušu.

Uostalom, postoji puno načina življenja života iz mašte.

BJESOVI

Ah, te neke psihološke analize... Sve mi to ponekad bude smiješno. Iz očaja. I nakon što se dobrano naživciram i što me misli drže na terenu u kojem mi SVE smeta, u kojem iskače "1000 zašto tako, a ne ovako?" i na kojem me opsjedaju misli o ugroženosti slobode.

To je sve skupa jedno veliko sranje. A koliko je teško iz toga se iskopati, pa to je nevjerojatno... Mrzim takve dane iz dna duše! Trebam SallyBowlesistički vrisak ispod onakvog mosta i vlaka. Trebam to očajnički.

Uzrok svega? Zabrana svršavanja.

"Smeš drkati, ali ne smeš svršiti."

Sinoć me to toliko pogodilo i toliko razbjesnilo kao nikada do sada. Zato što mi užasno treba i još više od užasno to želim.

E sad dolazimo do tih prokletih misaonih analiza i prevrtanja i petljanja i pokušavanja smirivanja i traženja načina da sama sebi dosudim crveni karton na tom pogubnom terenu na kojem sam se odjednom našla pa da konačno borba završi.

Kao, pomoći ću si ako se lijepo i smireno, onako krajnje umjetno pitam: "Je li tako da ti to zapravo i ne treba? Nije uvjet sreći." Ma kakvi, ne treba. Ionako je recept sreće ne željeti. Čišćenje od patnje... Životne ili za nečim.

Vi ste, Gospodaru, odlično? Naravno. Između ostalog zato što svršavate.

"Bio bih isto tako dobro i da nisam.
Razmisli o tome."

Više ne želim željeti NIŠTA.

"Očito da nisi promislila o onome što sam ti napisao jutros.
Pa ću ponoviti; dobro osećanje NE DOLAZI ni iz kurca ni iz pičke.
Može samo poboljšati ili pokvariti već postojeće."

Dobro onda!!! Zamislit ću da će pokvariti postojeće! Meditirat ću na to! Da će toliko pokvariti ovo sada da će smrditi po truleži! Živjet ću u toj misli. Mirisat ću ju i u snovima i na javi! Predat ću joj se i gasiti sve ovakvo što smeta do puta ka Sreći! Kanalizirat ću! To će biti tzv.  k a n a l i z a c i j a .

Aghhghghghghghhhhhgrrrrrrrrrr!!!! Kao da ne znam!!! Naravno da znam sve o Vašoj sreći i mojem ispunjenju zbog toga! I neupitno je! I neoborivo!

ALI!!! Tu i tamo u meni, ne bi vjerovali, iz nekog prikrajka, tamnog kutka iskoči mi isto - JA!!! Koja želi nešto za sebe! Onako krajnje sebično, krajnje posesivno, djetinje inatno i nedjeljivo! I ne mogu je se riješiti!!!!!!!!! Ne mogu se riješiti te nervoze i podrhtavanja zbog želje za dozom samozadovoljenja (kao općeniti pojam) i ne mogu svladati ni suze ni znoj ni tugu ni očaj ni bijes. I zato bih najradije pobjegla u p.........

"Vratićemo se na ovo (iz druge perspektive) za neko vreme. Bitno je da ćeš steći još jedan uvid koji do sada nisi imala."

...

Pobjegla sam samo malo bliže. Do dućana. I osušila lice na toplom vjetru.

...

Stigoh.


"And in the sea that's painted black,
Creatures lurk below the deck
But you're a king and I'm a lion-heart.
And as the world comes to an end 
I'll be here to hold your hand
'Cause you're my king and I'm your lion-heart.

Jako te volim."


Ti si moje Sunce.

I život.

I Ljubav.

RAZGOVOR

Riječi su izvirale iz Njegove razočarane duše kao plamene kugle i ostajale stajati u zraku svuda oko Njega, kao nepobitni argumenti i kao mala zrcala u kojima su se ogledale slabosti mojeg karaktera.

Gorio je. Od tuge i bijesa što proživljava nešto što je već nekada osjetio. A probod u srce te misli o tome kako je jednom od takvog principijelno istog osjećaja sve krenulo nizbrdo, zakipio mu je krv. Znao je što ne želi dopustiti.

Ahhhhh, što sam mu sve pročitala u očima… Daleko više od onoga što mi je još davno ispričao iz svog života. I osjetila intenzivnije nego ikada prije.

Mala zaključana sobica u koju je nakon vaganja odlučio da skrenemo kako bi razgovarali, bila je usijana.

Sjedio je u fotelji u jednom kutu sobe i govorio. Izgovarao je riječi krajnje ozbiljnim, gromkim, ali mirnim glasom, ne gubeći kontrolu pokreta ni tona.

Slušala sam ga iz drugog kuta, stojeći oslonjena ramenom na zid, gledajući ga u oči. Upijala sam svaku riječ, promatrala svaku mimiku lica, očitavala bol i tugu, osjetila svo Njegovo nezadovoljstvo.

Ni u jednom trenutku nisam željela nestati, nego sve preuzeti.

Usprkos užarenosti sobe, meni je bilo neopisivo hladno. A usprkos hladnoći koja je probijala do kostiju, pazusi su mi bili mokri.

Sve što je govorio bilo je smisleno i logički postavljeno. Ispravno. Pratiti tok Njegovog razmišljanja i postupaka, još odavno sam shvatila, garantira mi zadovoljstvo sa samom sobom. To je ono ključno. To je ono zašto ja tog Čovjeka slijedim. Zato da mu budem i ostanem sposobna davati.

Kroz Njegove rečenice, moje su me slabosti hladile, kao što su hladile Njegov plamen i pretvarale jezičke u pahulje. Njegove riječi, ta moja zrcalna stakalca karaktera spuštala su se na mene kao snijeg, koji me polako i sve više zatrpavao. Kočio. Bila sam pothlađena od same sebe. Od svoje samonekontrole dok smo bili razdvojeni, nepažnje i pretvaranja u dim svog onog truda koji smo zajedno uložili u skidanje kila i oblikovanje mojeg tijela.

A način na koji je bio spreman zamoliti me da se ovo više ne ponovi, meni bi donijela ledenu maglu koja bi me zamrznula kao tekući dušik i mislim da bih se razbila u milijardu sićušnih komadića.

Razgovor je završio i nastupila je tišina.

Ustao je i krenuo prema meni.

Gledala sam ga i pokušala pročitati sljedeći potez.

Proklete traume.

A On je digao ruke u podlakticama i ukliznuo mi oko struka, pruživši mi najtopliji zagrljaj na svijetu.

Možeš imati samo jednog Gospodara.

Možeš imati samo jednog Gospodara.

Možeš imati samo jednog Gospodara.

CRNO VINO

Uobičajeni dolazak na posao, uključivanje kompjutera, vučenje nogu po hodniku i stepenicama (četveronoške bi bilo prikladnije, a i lakše) do drugog kata u kantinu po ovisničku dozu kofeina. Čavrljanje s kolegama sve do teške odluke o povratku u ured. Sva sreća da gore nema stolica...

Malo (ali skroz malo) razbuđenija spuštam se (nije ništa lakše od penjanja) u prizemlje u ured. Komp je zagrijan i prvo što otvaram je, naravno, mail. I odmah me obasja Sunce – Dobro jutro od mog Gospodara! Uvijek nježno i brižno. Kako sam, kako sam spavala, jesam li se odmorila, je li sve u redu, imam li puno posla... Kao da mi stavi dlan na jedan obraz, a poljubac na drugi. Sva se rastopim i smiješeći odgovaram sa leptirićima i ptičicama iznad glave i u trbuhu, a oči mi se okreću dok ne padnu na srčeka, kao kod slut, pardon, slot machine.

U sljedećem mailu fotka dvije žene, jedna drugoj preko koljena, spanking po guzi. Slikica je svijetla sepia, malo blurana, tako da djeluje baš kao misao iz mašte. Taman za još sanjivo jutro...

Stiže i sljedeći mail. Crno-bijela fotka žene u halterima i čizmicama na visoku petu, koja leži na trbuhu, gleda u kameru gladnim pogledom, ruke su joj raširene i svezane naprijed za metalnu prečku kreveta, guza uzdignuta u zraku tako da se srcoliki oblik savršeno ocrtava, a noge savijene u koljenima i prekrižene u zraku na listovima.

Mmmmmmmm, kako volim to naše napaljivanje... Pogotovo kada od totalno nevino erotskog prijeđe na zahtjevno pornografsko. Baš onako kako i svaka scena treba izgledati. Jer što ima ljepše od toga nego lijepu, elegantnu, mirišljavu, pristojnu i finu osobu pretvoriti u slinavu, znojnu, popljuvanu, razmazanu, smrdljivu, bičem iscrtanu, plačnu, drhtavu od boli, zapišanu droljetinu?! Ništa.

Igra napaljivanja se nastavila. Mozgovi su nam jednim dijelom u poslu i ostajemo profesionalno pribrani za obavljanje rutine od koje živimo, no ipak su uronjeni u fluid ispod kojeg gori vatrica. Dobro znamo da u takvom laboratoriju MORA doći do eksplozije. Kad – tad. I to ne samo do jedne. Zločesto uživamo u eksperimentiranju.

Redaju se riječi, mašta se razbuktava, gifovi sijevaju, slike blješte...

"Kurac mi puca, pseto."

Ahhghghghghhhhh, ne samo da mi se pička počne grčiti, osim što luđački curi, nego je to melem za moju dušu. Pratimo se u stopu, na potpuno smo istoj frekvenciji, na identičnom nivou uzbuđenja, na jednakom visokom stupnju želje.

"Zamisli kako krećeš jezikom od čmara, preko muda, pa do vrha kurca.

Pa onda ponovo, nazad."

SCOTTY, BEAM ME UP!!! – pomislim istog trenutka! U takvim momentima žudnja me zaboli i luđački stegne...

A ona vatrica koja podgrijava fluid, od njega je napravila ključavu tekućinu koju jedva savladavam i gnjezdim se u uredskoj stolici, pazeći da sve izgleda normalno.

"Uhvatim te za kosu i zagnjurim ti lice u svoje međunožje.

I držim te tu, da me upijaš. Čvrsto, za kosu. Tu ti je mesto."

Proželo me po kompletnoj površini kože, dijelom izašlo na bradavice i ostavilo ih nadignute. Ostatak je i dalje titrao kroz cijelo tijelo.

"Molim Vas, Gospodaru, smijem li se poševiti na wc-u? Mislim da ću eksplodirati."

Odgovor čekam s neopisivim nestrpljenjem, posao mi više nije ni u peti, totalno sam dekoncentrirana i neproduktivna za firmu. (Eto što sve ovisi o mom Gospodaru...)

Sa određenim strahom otvaram mail, jer što ako ne smijem?!???? Pa poludjet ću! Od muke će mi suze krenuti, uhhhh, morat ću se skrivati iza monitora i bit ću živčana k'o pas, pardon, kuja.

"Smeš. Ali samo do ivice svršavanja."

"Uffffffff, HVALA, Gospodaru!" Zavrtilo mi se u glavi od sreće i muke!

"Ovako...

Kad god budeš na ivici svršavanja, zoveš me na mobilni. Održavaš se tako sve dok te ne odbijem. A onda ponovo. Tako 5 puta.

Jasno pseto?"

"Jasno, Gospodaru!"

Maltene isplaženog jezika hitam prema wc-u. Eh, ipak ne hitam, jer sve mora izgledati normalno i flegmatično.

A meni vulkan usred tijela, mozak kipi, pička se grči, znojim se i ubrzano dišem!

Ne radimo ovo prvi puta, tako da već na brzinu obavljam pripreme, zaštite, dezinfekciju sebe i prostora, sjednem na gomilu papirnatih ubrusa na dasku, skinem se (majicu obavezno, jer se od ševljenja jako oznojim), dignem i raširim noge i prijeđem prstom preko ulaza u pičku. Kako udaljavam prst, tako ga nit vlažnosti i dalje povezuje. Automatski ga ližem, jer pičku (općenito) naprosto obožavam. Što bih dala da mogu sama sebe lizati...

Polako prelazim preko klitorisa pa uranjam prste unutra pa kružim preko. Prste druge ruke također uronim u pičku i prenesem tu vlažnost na ulazak u dupe pa s jagodicama lagano i tamo kružim, simulirajući lizanje. Kakav blaženi osjećaj... I počnem zamišljati Gospodarev kurac u pički. Klitoris mi je već jako nabreknut i osjećam kako mi se bliži orgazam. Uzimam mobitel i zovem Gospodara moleći se u sebi da neće dugo proći do kad će prekinuti vezu, jer kako ću se suzdržati?! Mobitel zvoni, a meni je orgazam sve bliže... Ne prestaje zvoniti i morala sam usporiti, inače bih svršila. Ajme, koje su to muke tako zadržavati!!! Konačno je prekinuo vezu! Istog momenta sam maknula ruku s pičke i skupila noge da se vratim "unatrag".

I još ČETIRI puta ovako??? Još nikada nije bilo pet puta!!! Bilo je najviše tri i to mi je bilo u vrh glave! Ali PET!?!??? Mislim, užasno sam sretna što uopće imam dozvolu da ne samo da pipnem pičku, nego se i ševim, ali zapravo to jako dobro plaćam. I onda mi još ta mazohistička crta pojačava uzbuđenje i strast, kao za inat! I ja istinski uživam u Gospodarevoj kontroli, Njegovoj napaljenosti, čekanju da mu zazvoni mobitel, Njegovom brojanju sekundi, igranju, spoznaji da se sad evo ovoga trenutka ševim na poslu na wc-u misleći na Njega, bivajući s Njim, stopostotno, kompletno, potpuno, čitavim bićem i da je On taj koji mi kontrolira i orgazam, što smatram jednim od najviših oblika povezanosti, ali i stvaranju uvijek još veće žudnje, posjedovanja, ovisnosti i pripadanja.

Nakon kratke pauze, nastavljam dalje. Moja želja za svršavanjem je neopisiva.

Drugi i treći orgazam dolazili su prilično brzo. Opet zovem, a zvonjave su dulje od prve! Okrutno!!! No, prekid veze je u pravi čas! Savršeno osjeća...

E tu mi je već postalo prilično teško i napisala sam poruku kako moram napraviti pauzu od 1 minute. Stigao mi je odgovor:

"Nastavi."

Naravno, nemilosrdan. Klit mi je još više nabreknuo i počelo mi je biti jednako teško ako mi je prst na njemu i ako nije... I još na sve to, jedna kolegica je upala u wc do mojeg. Čak sam i prepoznala koja, po zveketu narukvica. Nalazi se metar od mene i naravno ni u peti joj nije što se preko zida događa. Ne stajem sa trljanjem klitorisa, jedino moram paziti na zvukove s obzirom da mi je vlažna pička pa da se ne čuje. To me još dodatno uzbudilo... Bila je brzo gotova i opet nije bilo nikoga. Osjećam kako mi raste tlak, kapi znoja klize od pazuha niz rebra sa strane po leđima. Napaljena sam k'o stoka i tako jebeno želim da je On tu. Gutala bih mu kurac do gušenja. Pa bi mi ga nabio u dupe i odmah zatim opet u grlo.

Primam mobitel, u panici jedva dođem do zadnjeg poziva i brzo stišćem, jer ću svršiti. Zvoni. Zvoni... Molim Vas, prekinite, ne želim svršiti! Opet zvoni dulje, opet se igra, drži me na rubu, nek se snađem, nek se kontroliram, savladavam, pa nije valjda da ne mogu! Ahhhh..... Prekid! Konačno!!! Ovo je bilo blizu...

Pišem poruku: "Molim Vas, dozvolite mi prijeći peti rub........"

Odgovor nije ni stigao. Vjerojatno je glasio "Svašta!"

Peti put. Stisnem zube i nastavljam. I mislim si što ako zvonjava bude preduga? Što ako svršim? Joj, ne, ne, ne, ne smije se to dogoditi, nemam dozvolu. Radije ću potpuno stati, nego svršiti. Stvarno je ovo sve skupa teško, ali neopisivo uživam. Uživam što mi ovo priušti, što smo toliko posvećeni jedno drugom, što imamo jedan paralelni svijet uz svakodnevicu i što koračamo kroz sve ruku pod ruku.

Peti orgazam nadolazio je najbrže. Pička mi je bila luđački mokra, sad se već čulo šljapkanje, grčenja su postala ozbiljno osjetna i pomislila sam kako bi ovo bio jebeno dobar orgazam. Pritišćem riječ "Gospodar" i mobitel zvoni. Orgazam se bliži. Zvoni. Opako se bliži. I dalje zvoni. Na samom sam rubu. I dalje zvoni. Ako sad ne prekine, pustit ću, svršit ću, predobro je, vuče... I taman u presudnom djeliću sekunde prekine se veza. Odluka da se stane u takvom trenutku mora biti strahovito velika. Čudan je osjećaj. Totalna nedorečenost. Tijelo mi se svo počelo trzati, sve se u njemu zbunilo, pripremilo se na svršavanje, sve mu je izgledalo tako, ali nema onog ključnog momenta koji bi ga otpustio. Morala sam se ukipiti, opet sam skupila noge i čekala da se sve polako smiri. I razmišljala kako je ovo savršeno. I kako ga volim. Najviše na svijetu. On je doslovce moje srce.

"Hvala, Gospodaru." napisala sam sretna, iako mi je sitno i bodljikavo titrao kompletan živčani sistem zbog zaustavljanja orgazma.

Spremila sam sve, obukla se, umila hladnom vodom i vratila u ured. Čekao me mail:

"Nastavićeš sa nadrkavanjem i uzbuđivanjem kada dođeš kući, a onda ćeš moći cviliti kada se probudim."

"Hvala, moj Gospodaru!"

Znam da ću opet poludjeti, ali se užasno veselim!!!

* * *

Imala sam nekih obaveza nakon posla i jedva sam čekala da dođem doma, opustim se i nastavim gdje sam stala. Napaljenost me držala cijelo vrijeme i ništa, apsolutno ništa ju nije u ni jednom trenutku omelo. Kao da držim Gospodara stalno za ruku, kao da mi je tu. Osjećam se zaštićeno, podržano, na stegnutom povodcu i ponosno. Kao da sam utegnuta u neki fenomenalan korzet i užasno usku lateks haljinu, našminkana kao za crveni tepih, držeći pod ruku Njega, najboljeg i najdivnijeg čovjeka na svijetu, elegantnog, uspravnog držanja, u kožnom odijelu. Neprocjenjiv osjećaj.

Kada sam navečer upala u stan, odjednom me počeo savladavati umor. Uh, ne mogu sada ići spavati pa ni pola sata. Osvježila sam se, a onda otvorila ormar i kofer. Odmah mi je na pamet pala kombinacija – halteri sa tilom u sklopu kojih su i prozirne tange, mrežaste čarape za njih, mekani korzetić i crne lakirane cipele na visoku petu s ne visokom platformom. Pripremila sam veliki dildo, zavalila se pred komp i napisala Gospodaru da krećem. Surfala sam po netu, gledala perverzne filmiće sa linkova koje mi je poslao u toku dana, a koje nisam mogla gledati na poslu, a i sama tražila razne droljetine i njihove Mastere. Nakon dvadesetak minuta, stiže mi mail:

"Veče pseto. Kako ti ide?"

"Dobra večer, Gospodaru. Nadam se da ste se lijepo odmorili.

Ide mi lagano, umorna sam. Dildo mi je u pički, ali svršavanje nije ni na vidiku.

No, svejedno uživam... Gledam filmiće."

"Uključi se online."

Jako mu se svidjelo kako sam obučena, a ja sam se sva rascvjetala zbog toga, kao uvijek. Rekao je da će doći kroz dva sata.

"Do tada očekujem u inboxu tvoj photo session kojeg ćeš sada odraditi. A onda sam ti pripremio jedno iznenađenje. Jasno, pseto?"

"Jasno, Gospodaru!", rekla sam sa smiješkom, uzbuđena zbog svega, a oprezna zbog iznenađenja.

Otišao je, ugasio svjetlo, a veza je ostala otvorena.

Prionula sam fotkanju. Baš to volim. Uvijek mislim da sam nekako sve ideje ispucala, ali se ipak pojavi nešto novo. Ovaj puta to je naše novo veeeeliko ogledalo. Donijela sam ga iz hodnika u dnevnu sobu i pozirala Gospodaru. Puno mi je više napaljujuće kada me On fotka, no i ovako je vrlo uzbudljivo.

Skroz sam se zanijela s pozama, od elegantnih do vrlo pornografski eksplicitnih, onih kojima svojom pičkom i dupetom zovem Njegov kurac da me ispuni do bola. Vrijeme mi je prošlo ekspresno brzo, tako da mu je mail stizao taman kad je sjeo za kompjuter.

Kako mi je drago bilo slušati da mu se sviđaju fotke... Baš sam bila sretna!

"Jako sam zadovoljan, pseto.

A sada donesi i drugi dildo, kvačice za bradavice i butelju crnog vina."

"Butelju crnog vina?"

"Da, pseto. I to onog kojeg ćemo popiti nas dvoje kada dođem."

To je, dakle, to iznenađenje... Izvrsno. Osmijeh od uha do uha. Oboje.

"Odmah, Gospodaru."

Potražila sam među vinima i našla prihvatljivu bocu za ono što slijedi – 30 cm visoka, 6 u promjeru i to jednolikom, a tek na zadnjih 8 cm visine naglo se sužava u 3 cm usko grlo. Ima i pluteni čep, odlično.

"Smesti tabure na sredinu kamere tako da te dobro vidim i donesi moju Lampu iz spavaće sobe, njome ćeš odozdo osvetliti međunožje."

Sve sam pripremila kako je naredio, zakačila Njegovu Lampu za nogu od stolice, tabure je bio na sredini, kvačice, boca i dildo na staklenom stolu.

"Stavi kvačice na bradavice, pseto."

Od onih nekoliko vrsta koje sam rasporedila po stolu, nepotrebno je bilo da pitam koje, jer se uvijek podrazumijeva. Sjela sam na tabure i posegnula za najopakijim, metalnim, sa tankim plastičnim zaštitama na hvataljkama i dolje na "kljunu". Preznojim se čim ih pogledam.

Dio mekanog korzeta koji ide preko grudiju, izvrnula sam dolje i oslobodila prsa. Bradavice su mi već odavno isturene i krute. Lijevom rukom nategnula sam jednu, zajedno sa pirsom, otvorila kvačicu i tako otvorenu ju držala još par sekundi oko mjesta gdje ju trebam smjestiti. Duboko sam udahnula i pažljivo otpuštala stisak prstiju i predavala ga vrhu kvačice. Taj stisak je toliko jak da mi se svaki puta čini da će mi probiti kožu i da će se krajevi kvačice sresti usred mog mesa, kao da su na zraku. Kada bol dostigne svoj maksimum, već je proširena po čitavim prsima i uzduž leđa. Ponovim to isto i sa drugom bradavicom. Dišem jače i dublje zatvorenih očiju ne bih li što prije došla u stanje u kojem bol mogu podnositi toliko da uspravim leđa.

Pogledam u monitor i vidim preko cijelog ekrana – dignut Gospodarov kurac. Najljepša desktop slika. Ahhhghhghghghhhh, kako volim to Njegovo uživanje… Kada gušta u sceni, u kontroli, u mojoj poslušnosti i boli. Automatski mogu izdržati više i dulje. I želim ga, uhhh, kako ga želim… Ponovno i ponovno moliti na koljenima, lizati pljuvačku sa čizama, preklinjati mumljajući sa dildom ili šakom u ustima, imati dozvolu samo za mirisanjem čmara maksimalno na 5 cm udaljenosti, mučiti se, DOBRO se pomučiti da dobijem svoju nagradu. Ono što mi pripada. Ono što je moje.  M o j e .

Primio je kurčinu u ruku i počeo drkati. Obožavam kada mi to radi pred očima, a nemam dozvolu da ga na bilo koji način dodirnem, samo smijem gledati i mirisati. Upravo ovo je adekvatno tome, samo što nema mirisa, šteta… Ali točno do atoma poznajem Njegov miris. Prepoznala bih ga zavezanih očiju između 1000 različitih. Ponekad se sa zadovoljstvom uspoređujem sa Grenouilleom iz "Parfema", a najviše sam ponosna što mi je knjigu poklonio upravo moj Gospodar. Baš sam jako osjetljiva na mirise (u smislu da ih analiziram i puštam u mozak, sve, kako ugodne, tako i neugodne), jako ih pamtim i puno mi znače, tako da je "Parfem" na mene posebno djelovao. A osjetiti miris mog Gospodara mi je užasno važno, to me napaja, hrani i opija. Ovisna sam o mirisu svakog djelića tijela mog Gospodara, kao svaka prava kuja.

"Ustani, pseto. Stavi flašu našeg vina na sredinu taburea, okreni mi se leđima, opkorači i nasadi se. Polako."

Glas mu je bio malo isprekidan zbog drkanja kurca. To me strahovito pali. Pička mi se širila spremna za nešto veliko.

Učinila sam kako mi je naredio. Usko grlo boce uklizilo je kao dva prsta u mene. A kada sam došla do debljeg dijela od 6 cm, tu već nije išlo tako lako. Pička mi je curila od te veličine i lagane boli zbog nasilnog širenja. Čula sam ubrzano Gospodarevo disanje i kako mi govori mirno sa mikroprekidima "Taaaako, pseto, nasadi se." Okrenula sam glavu da mu vidim kurac kojeg sam u taj čas intenzivno zamišljala u sebi, kako je on taj koji me širi i ulazi.

Polako sam se prilagodila veličini i Gospodar je rekao "A sad lagano do maksimuma." Klizila sam prema dolje dokle god je išlo. Pomislila sam kako je šteta da i to usko grlo duboko u meni nema 6 cm u promjeru. Nagnula sam se malo naprijed i primila dno flaše jednom rukom, kako bih ju učvrstila i mogla kliziti i prema gore. Nasađivala sam se na sklisko staklo, ugrijano od mojeg mesa i trenja. Jebala sam se polako na ultra tvrdoj, ogromnoj kurčini. Nakon nekoliko dugih i laganih pokreta gore i natrag dolje, primajući bocu duboko u utrobu, čula sam Gospodara:

"Svršiću, pseto!"

Brzo sam, onako nasađena, okrenula glavu i gledala kako mu sperma izvire i izlijeva se iz vrha kurca. Njegovo svršavanje mi svaki puta donese jedno čudesno treperanje u cijelo tijelo. Kao da sam ja taj kurac preko kojeg se prelijeva sperma – isto pulsiram, isto sam prelivena toplinom, jednako sam u Njegovoj šaci i isto iz mene izvlači užitak za sebe.

Svršavao je dugo, uz uzdahe koje tako volim. Užasno sam željela biti tamo i sve piti, sve pojesti i polizati, cijediti i isisati. Još samo par dana...

"Ahhhh, ovo je bilo dobro. Okreni flašu i nasadi se ponovo."

Ali kako ću odmah taj široki dio ugurati u sebe?!?, pomislila sam. Malo sam ustala da odmorim bedrene mišiće i premazala dno flaše lubrikantom. Namjestila sam ju naopačke na sredinu taburea i prislonila ulaz u pičku na stakleno dno. Ajme, to je preveliko za samo tako ući, bez užeg dijela, bez postepenog širenja. Gnjezdila sam se i očajnički pokušavala namjestiti nekako da ju uspijem ugurati. Gospodar je uživao u mojem trudu i mučenju da se nasadim.

"Šta je, pseto? Veliko ti je?" pitao je znajući da će ući.

"Malo da." odgovorila sam sa nezadovoljstvom što nikako da uspijem.

Osjetila sam Njegov osmijeh. Ništa nije rekao, nego me pustio da izvršavam zadatak kako znam i umijem, počevši ponovno drkati kurac.

Ugurala sam šaku koliko sam mogla u pičku, samo da ju raširim nekako pa da boca uđe. Samo da uđe pola centimetra! Dalje je sve lako. Premazala sam se još malo sa lubrikantom i opet pokušala. I uspjelo je!!! Dno je bilo unutra na samom ulazu. Kako dobar osjećaj! Kada je raširen samo taj ulazni dio. Uh, kako jebeno napaljujuće... A najbolje tek slijedi.

"Oooooo, pseto... Vidiš kako fino ide."

Njegov me glas dodatno proširio i pička mi je doslovce usisala bocu. E to se zove ispunjenje! Koje blaženstvo... Primila sam dolje grlić flaše i jebala se, klizila gore pa dolje, ševila se i sada imala i taj široki dio duboko u sebi, o kojem sam razmišljala dok boca još nije bila okrenuta. Fenomenalan osjećaj! Čisto razjebavanje. Digla sam se toliko da siđem s flaše i ponovno nasjela gore. Sada je išlo bez problema, pička je bila prilagođena. A osjećaj usisavanja je izvrstan. Jednostavno proguta i ja kliznem dolje bez guranja, bez truda, pička sve sama odradi.

"Uspravi leđa, digni ruke iza glave, isprepleti prste i nastavi se jebati." naredio mi je Gospodar.

Mišići u butinama su me već užasno pekli, a dignuvši ruke od taburea, nosili su svu moju težinu. No, u isto vrijeme, baš zbog dignutih ruku, a da bi se izvodio pokret gore-dolje, tijelo je uključilo i mišiće dupeta i vagine, tako da mi je pička dodatno stegla bocu i osjećaj jebanja je bio još bolji... Ahhhh, da sam barem dulje mogla izdržati u tom položaju! Morala sam stati i odmoriti noge promijenivši položaj u klečeći. Gospodar je to milostivo dopustio.

Raširila sam koljena na tabureu do njegovih rubova, prsa prislonila na koljena, a pritom me jaka bol na bradavicama podsjetila da imam kvačice! Nevjerojatno kako sam skroz na njih zaboravila! Morala sam trup malo ukositi i namjestila sam se tako da mi lijevo koljeno bude između grudiju pa da mogu izdržati te opake kvačice, koje su mi sad, na žalost/radost, probile u svijest. Nadignula sam dupe i odostraga krenula s dnom flaše ponovno u pičku.

"Taaaako. Razjebi se. I svrši."

Imam dozvolu za svršavanje!!!!!!! Kakve li sreće!!!!

"Hvala, Gospodaru!!!", rekla sam oduševljeno! Kako ja Njega volim...

Pogledala sam u ekran na Njegov kurac kojeg i dalje drka, namjestila flašu na ulaz i opet se mučila, jer noge nisam mogla više raširiti. Gledajući drkanje, bocu sam snažno i odlučno gurala i gurala, vrtila, naginjala, sve dok nije napokon upala... I opet uklizavanje, ahhhhh, milina... I taj osjećaj tvrde kurčine u meni... Uguravala sam i vadila bocu i razjebavala se. Osjetila sam da ću uskoro svršiti. Prstima druge ruke kružila sam po klitorisu.

"Sledeći puta kada ćeš se tako jebati", izgovarao je polako, napaljivim isprekidanim glasom, "ja ću biti tamo i uguraću ti kurac u dupe."

Prepala sam se i ne stajući sa ševljenjem rekla:

"Ali mislim da neće biti mjesta za kurac!", misleći na flašu koja me totalno ispunjava i zaista ne znam kako bi i samo prst stao u dupe!!!

"Napraviću mesta, pseto.", odgovorio je kao da je rekao "Napravio sam mesta, pseto."

To me toliko napalilo, to pomišljanje da me još i Njegov kurac širi, ta Njegova odluka koju ne bi sproveo samo da dođe do smaka svijeta, da sam se odjednom našla na rubu svršavanja.

"Smijem li svršiti? Molim Vas, Gospodaru, smijem li svršiti?!?" cvilila sam i stenjala.

"Smeš, pseto! Svršićemo zajedno!"

Kroz poluotvorene oči pogledala sam ekran, jebala se jako sa flašom i trljala klit osjećajući kako orgazam dolazi iz dubine... Pogled mi se zamutio i vidjela sam samo obris Gospodarovog kurca u Njegovoj šaci i brze pokrete drkanja, one na kraju, pred svršavanje. Zajedno smo ubrzano disali i dahtali, zaustavljali disanje pa opet ubrzavali, sve dok nas istovremeno nisu počeli obuzimati valovi orgazma. Oboje smo trzali i beskrajno uživali u osjećaju.

Pripadanja.

Ispreplitanja.

Jednosti.

Ljubavi.

"Hvala, Gospodaru...", rekla sam jedva, tiho, još sva u treperanju.

Polako sam se ispetljala iz položaja, uspravila i sjela na tabure. Gospodar je pomaknuo kameru na svoje lice. Pogledali smo se u oči:

"Molim, pseto."

Nasmijali smo se jedno drugom i blistali.

"Uzmi crveni dildo. Nabićeš si ga u grlo, zadržati zubima i samo tada možeš skinuti kvačice sa bradavica. Jasno?"

"Jasno, Gospodaru!"

"Okreni se iz profila i prvo liži glavić."

Okrenula sam se kako je naredio, ispred ustiju primila dildo u ruku, isplazila jezik i lickala vrh. A onda i lizala cijeli glavić i sve do dolje ne bih li ga navlažila. No, usta su mi se toliko osušila od ševljenja da sline nije bilo niotkud, samo ono minimalno. Nabila sam si dildo u grlo i malo ostavila, jer mi to potakne žlijezde da izluče slinu. Izvadila sam ga iz usta i slina je krenula... Kao vodica je potekla preko glavića. A onda sam duboko udahnula i izdahnula. Ugurala sam dildo natrag, stisnula ga zubima pri dnu, držala tako i brzo otkvačila jednu pa drugu kvačicu. Isuse, kako to boli!!! Dildo je prigušio vrištanje, a bol trajala desetak duuuuuugih sekundi. Bradavice su me boljele još idući dan, morala sam paziti kako se okrećem, jer s obzirom da ne nosim grudnjak, i običan dodir majice po njima je bolan.

Nakon što sam dildo izvadila, još sam se sva stisnula dok bol ne prođe, a slina mi je curila iz usta i po prsima i međunožju i mekanom korzetu.

Kada sam se smirila, uspravila sam se i pogledala Gospodara.

Osmijeh ga je krasio. I ja sam se nasmijala. Da je tu, bacila bih mu se u zagrljaj i ne bih se odlijepila i On bi mislio da je u pitanju super ljepilo i, žao mi je, tu se ništa ne bi moglo učiniti, osim operacije kao kod Sijamskih blizanaca.

Ali to je zapravo već odavno baš tako...

"Jesi li zadovoljna?" upitao me.

"Jesam. JAKO. I sretna."

"I ja sam."

Najdraža rečenica. Najljepši osmijeh.

"Hvala Vam najljepša, Gospodaru." – čini mi se to uvijek tako malo, premalo za reći. Nema riječi koje bi dovoljno opisale koliko mi znači. I On i sve ovo i sve što imamo i sve što jesmo i što smo zajedno postali.

Ali zato je to Hvala iz najdublje dubine mojeg bića.

"Molim, pseto. I drugi put."

Jedva čekam...............................

NOĆNA LAMPA

"Moja je!", izjavio je za nju, nasmijanih očiju dok smo ležali na najboljem krevetu na svijetu u spavaćoj sobi, a njezina mekana svjetlost odbijala se diskretno iz kuta zidova uz Njegov noćni ormarić.

Nasmijanih očiju! Nasmijanih!!! Razrogačila sam svoje od nemilog iznenađenja, ljutnje, nevjerice i takve smionosti!

"Nije tvoja! Moja je! To je MOJA lampa! Oduvijek!", viknula sam uznemireno.

"Sad je moja."

"Nije! Nije tvoja! Rekla sam ti dok smo tražili po dućanima neku najsličniju njoj (nadam se identičnu) da ti ovu sada samo privremeno posuđujem dok ne kupimo novu, koja će onda biti tvoja!"

"Ovo je moja lampa. Odlučio sam.", ponovio je zadovoljno.

Da je moj bijes u tom trenutku mogao svijetliti, nadjačao bi čitav šleper upaljenih noćnih lampi sa najbistrijim, izrazito ne-štednim žaruljama, sa mojom predvodnicom, miljenicom, najblistavijom, najljepšom…

Nisam mogla vjerovati što se događa!!! U glavi mi je tutnjalo Odlučio sam. A te riječi su mi prizvale totalno nepozvanu viziju konačne konkluzije ove iskričave situacije, a tom sam vizijom njušila miris psihičke pripreme na "pomirenje sa sudbinom" koje slijedi. Grrrrrrrrrr!!!!!!!

Stisnula sam zube, osjetila kako su mi se nosnice same raširile i opet viknula:

"Ne može! Ne dam ti ju! To je MOJA lampa!"

"Daš. Već si mi ju dala, samo što to još ne znaš.", izgovorio je potpuno hladnokrvno, kao povijesnu nepobitnu činjenicu koja se dogodila još u 18. stoljeću.

Moj se bijes tada počeo izmijenjivati sa tugom, koja je vrlo polako, ali sigurno uspijevala spuštati moje dignute naoružane ruke i stavljati me iz borbenog položaja punog energije u stupasti, pognute glave, pobijeđeni.

Skoro sam zaplakala. Isuse, moja lampa… MOJA Lampa! A zaljubila sam se u nju na prvi pogled! Ima  sve što treba – i kvačicu za zakvačiti, i dugi, crni, savršeno savitljivi vrat koji se namjesti u bilo koji položaj bez djelića milimetra vraćanja, bez ikakvog zvuka, bez škripanja, cviljenja ili stenjanja. A sjenilo najljepšeg oblika i boje! Sva je proporcionalna, skladna, lijepa i oku ugodna. Pravi ukras!

I dalje su iz mene frcale iskrice bijesa, no plamen je polako nestajao. Ali je ostajao opaki žar. I on me počeo pržiti. A tuga ga je samo još više utiskivala u mene i boli su bile sve jače.

Počelo je neko čudno preispitivanje. Je li to pravedno? Nije li to otimačina? Nije li to prisilno iznuđivanje poklona? Kako to može biti lijepo?! Ili pristojno?!? Kakva je to manira?!? Što je to zapravo???

A ja? Kakva sam to ja?!?? Nešto svoje, eto, gledam pred sobom, okrećem se i ostavljam… Prepuštam. Samo tako… Bez svojeg Odlučila sam da ostane moja.

U tim sivim mislima, prekinuo me dodir Njegove ruke po kosi. Shvatila sam to kao neko tješenje, no On je odjednom skupio šaku zajedno sa ovećim pramenom moje kose i povukao mi glavu u svoje međunožje.

"Popuši mi kurac, pseto."

Uhvatio me totalno nespremnu na tako nešto i u trenucima borbe sa samom sobom i donošenja odluke o odricanju nečeg mojeg. I što je najgore - ljutu! Kada sam ljuta, onda se ne ševim! Niti ide niti dam išta seksualno od sebe. Ali očito sam samo mislila da to može tako proći.

Uzeo mi je usta i grlo baš kao što je uzeo i moju Lampu - za svoje zadovoljstvo, svoje ispunjenje želje, za sebe. Primio mi je glavu s obje ruke i kao nekim predmetom klizio njome po kurcu, od samog vrha do samog dna, do muda, duboko, duboko unutra. Uživao je u mom slinjenju, u tome što mi prodire u grlo do kraja pa zadrži dok se ne počnem opirati, jer ne mogu do zraka, uživao je u tome što si dozvoljava, što postavlja stvari na svoje mjesto, u prirodnosti odnosa.

Taj Njegov užitak, baš takav iskonski, divlji, ne naučeni, ne proučeni, ne povremeni niti maskirani, nego onaj koji mu kola žilama, koji ga pokreće i tvori, pred takvim užitkom padam na koljena i klečeći dižem glavu s osmijehom, jer mi je neopisivo zadovoljstvo vidjeti Njegove oči koje viču "Sloboda!".

"Sedi mi na kurac."

Ali ja sam i dalje užasno ljuta i tužna i zbunjena!!!

Ali volim osjetiti Gospodara u sebi. Volim biti nabijena na njegovu kurčinu. Da sam ne znam kako bijesna, to nikada ne bih mogla poreći. Nikada.

Podigla sam glavu, oslonila se na ruke i opkoračila ga. Kliznula sam na kurac tako glatko da sam se iznenadila koliko sam mokra! Kako?! Kako kad sam ljuta??? Sex mi tada nije ni u primisli!

"Ooooo, pseto, kako ti je vlažna pička..."

Taj prvi ulazak Njegovog kurca uvijek mi prouzroči izljev krvi u mozak. Osjetim pritisak u glavi i kao da mi neki nevidljivi široki remen stegne prsa. Koje blaženstvo... Nabijena sam skroz do kraja, još dodatno pritišćem i njišem se na kurcu naprijed-natrag, ekstremno stimulirajući G-točku. U nekoj opuštenijoj situaciji, vrlo uskoro bih svršila, ali u ovoj mi misli bježe na čitavu ovu situaciju, na moju svojinu koje se trebam odreći, koju gubim... Smetaju me te misli, a ne mogu ih se osloboditi, jer zapravo stalno tražim načina da to riješim sa sobom!

Trljajući se i "miješajući" na Gospodarovom kurcu, fizički sam bila užasno napaljena, ali ipak daleko od orgazma i to me u stvari još više iziritiralo i povećalo moju živčanoću. U mozgu sam bila u problemu, On je to jako dobro osjećao! Nisam bila sasvim "tu" niti skroz raspoložena, a On me svejedno koristio!!! I ja to sve skupa slijedim, sudjelujem, paše, dobro je...

Može li ovo biti jedno od pojašnjenja pojma "deterministički kaos"?

Odjednom je stavio prste na moj klitoris. Ahhhhhh, to je već nešto drugo... Ipak ima šanse da ovo postane eksplozija, a ne ostane još malo pa destruktivna implozija... Sve jače sam se stiskala na kurac, zabacila glavu i osjetila kako mi se kosa lijepi za leđa, što znači da su bila znojna. Netom kasnije osjetila sam kapi kako mi se cijede u sredinu dupeta.

Pojačao je stisak prstiju na moju pičku, ubrzao kruženje, a ja sam se sada već jako, jako nabila na kurac, osjetivši dolazak orgazma. Još malo, malo...

"Smijem li svršiti? Molim Vas..."

Samo da slučajno ne stane ili mi zabrani.

"Molim Vas!!!"

Jao, samo ne zabrana, pogotovo ne sada........

"Svrši, pseto!"

Ohhhhhh, to prelijevanje neizrecivog osjećaja po čitavom tijelu i duši... Neopisivo. Hvala, hvala, hvala, hvala, Gospodaru.............

I dalje je imao svoje prste stisnute na moj klit, koji je sada bio jako osjetljiv i još uvijek sam sjedila na kurcu, jer sam htjela još zadržati intenzitet pritiska na G-točku.

"Hvala, Gospodaru..."

"Molim, pseto."

Da nisam ljuta, nastavila bih se ševiti i svršila najmanje još jednom.

Digla sam se s kurca, kleknula mu među raširene noge i sklupčala se prsima do svojih koljena. Nisam ga pogledala u oči. I dalje nisam bila iznutra smirena, nisam još riješila stvar. On je.

"Dođi…" rekao je blago i nježno i koliko god mi ljutnja uvijek prepriječi put bilo kakvim signalima pomirenja i još malo više izvuče moje nakostriješene bodlje i onemogući da se očuva nježna svila kojom me se prekriva, ipak me smirio Njegov ton glasa i način na koji je to izgovorio. Osmijeh na Njegovim usnama više se mojem ljutnjom distorziranom umu nije činio kao osmijeh pobjede, jer je to (oduvijek) bio i ostao osmijeh ljubavi.

Pogledom je pokazao na svoj trbuh, što je značilo da legnem gore potrbuške. Istog momenta sam se onako u halterima, čarapama i štiklama pomaknula gore i smjestila na Njega golog. Dodir trbusima… Predivan osjećaj i krajnje intiman čin. Moj trbuh je ovdje i postoji samo i isključivo za Njegov. Bilo čiji drugi bio bi oskvrnuće.

Prekrila sam ga tako svojim tijelom, zalijepila se i prislonila obraz uz Njegov. Rekao je mirno: "Stavi svoj pleksus točno na moj." Lagano sam se podigla i oboje smo gledali prema dolje dok ciljam savršeno preklapanje. A onda sam ga ponovno pokrila sa sobom. Rastopila se i prelila. Bože, kako je moj Gospodar topao… Doslovce grije kao Sunce! A sada još posebnije, iz solarnog pleksusa ravno u moj. Bez milimetra razmaka, bez trunkice izgubljene topline, sva ta vrućina ide neposredno u mene. Provukla sam ruke ispod Njegovih lopatica da ga zagrlim i uronila licem u vrat. Ponovno Njegov puls na mojim usnama… Neprocjenjivo.

Tako… U ovakvom "uredu" mogu prionuti rješavanju bilo kakvog intimnog problema pa i ovog aktualnog.

Krenuh. Stavih se u tom trenutku u onu inatnu situaciju i razmišljah o svojim osjećajima kakvi bi bili da Lampu zadržim sebi. Da ju ne dam. Da ju posesivno imam. IMAM. Što bih imala od toga da ju eto – imam? Pa ona više nikada ne bi sjala istim sjajem! Više ni ona ni soba, a ni jedna knjiga, nakit, alat ili pismo ne bi mogli biti lijepi. Za moju Lampu to bi bio korak unazad. Ona bi postala podsjetnik na moju sebičnost, na gajenje neispravnih ljudskih osobina, onih koje smetaju čistoći, smislu i suštini. I više ne bi bila ukras.

A uostalom, ona se Njemu toliko strašno sviđa! Toliko jako koliko i meni! Pa to je divno!!! Volim Njegove nasmijane oči, čine me sretnom!!! I shvatih da je došao pravi čas da svoju Lampu predam svom Gospodaru. U punoj svijesti da je tako jedino ispravno! To je ono – dalje. To je kretanje naprijed. Dodavanje i nadograđivanje nas i svega oko nas.

Dakle, odlučila sam.

U tom trenu, zavibriralo mi je cijelo tijelo i trebalo mi je par sekundi da shvatim da je to od glasa. Da je moj Gospodar upravo izgovorio dubokim, čvrsto nježnim, muškim glasom, koji mi je istovremeno zatitrao i trbuh i prsa i vrat: "Hvala…"

Ta riječ bila je kao stih i razvukla mi je usne u osmijeh. Još sam se čvršće stisnula uz Njega, još ga jače zagrlila, toliko da mi je postalo vruće!

Ali kako je to izgovorio baš u taj čas?!? Cijelo ovo vrijeme razmišljanja i procesa predavanja svoje ljubljene i lijepe stvari Njemu, riječi nisam ispustila iz sebe! Bila sam mirna kao kip i nisam uzdisala niti ičime dala naslutiti što se u meni zbiva! Kako???

Ahhhh, divno… Najdivnije…………


So… One way or another, Nightlight is absolutely, irrefutably, historically factual, only, entirely and exclusively – His.

Lampa

Svidela mi se. Bila je funkcionalna, baš na način na koji sam želeo da bude. Štipaljka dovoljno jaka, vrat dovoljno dugačak, svetlo dovoljno snažno ali ne prejako. I stajala je dovoljno čvrsto na cevi radijatora, ne praveći gužvu na noćnom stočiću, usput mu ne remeteći estetiku. Baš onako kako mi je odgovaralo. Zavoleo sam je. Onako kako ti neki predmet priraste srcu.

„Neću ti je vraćati.“

Stanka. Više sam osetio nego čuo kako je kratko zadržala dah pre no što mi je odgovorila.

„Hoćeš.“

„Neću, to je sada moja lampa.“

Smešio sam se.

Zbog onoga što sam video u njenim očima, zbog prkosa u glasu.

„To je sada moja lampa.“

„Ne, moja je.“

Ponovo sam se nasmejao. I zaćutao.

Povukao sam je i smestio između nogu da mi sisa kurac. Zatim sam joj dozvolio da sedne na njega i pomogao joj da svrši.

Nisam želeo da ovog prvog puta kada mi se usprotivila reagujem onako kako bih to inače učinio. Nisam hteo, samo ovog puta, da budem surov. Želeo sam da sama shvati.

U stvari, ono što sam zaista želeo nije toliko da shvati, već da oseti.

...

Iako je svršila napetost je ostala.

U telu, glasu. Krila je oči. Znala je da će je izdati i nije želela da to vidim.

Mogao sam je ostaviti da se krčka. Pati u sebi. Sabira i presabira. Grize. Razmišljao sam o tome. Moglo je potrajati. Satima. Danima. Nedeljama. I svaki novi dan, dao bih joj do znanja, nekim sitnim gestom, dvosmislenom rečju, načinom na koji je gledam, da znam.

Možda bi tada poenta bila snažnija, a poruka dublje usečena. Ne u meso, već u dušu.

Ipak...

Bilo je to prvi puta. Osetio sam potrebu da budem milosrdan.

„Šta si mi ti?“

„Žena!“

Inat je i dalje bio tu. Izbijao je iz svakog slova i sloga. Iz načina na koji je to izgovorila, iz disanja, govora tela. Znoj joj je blistao na stomaku.

Ponovio sam pitanje.

„Šta si mi ti?“

A onda je stigao pravi odgovor. Stanka. Mali lomovi. Rezovi koji daju značaj. Ostaci prkosa, reakcija, koprcanje ega, bol poništavanja koji stvara kreaciju.

Moju.

Dugotrajno vajanje...

„Vaša robinja, Gospodaru.“

„A i lampa je Vaša.“

Konačno me je pogledala u oči, a u njima je bilo sve ono što sam želeo da vidim.

„Hvala“, rekoh.

Poljubio sam je i privio na grudi.

LET

Sinoć je božanska harmonija počastila našu svojim prisustvom.

Koliko divote, mira i tišine u toj glazbi prepunoj nježnosti, ljepote, života, smrti, a najviše ljubavi...

Svaka žica, upotrijebljena na najsavršeniji mogući način od svake one duše koje je već od djetinjstva dio, pjeva najljepšu notu i sve daju taj nevjerojatan zvučni sklad, najdivniji titraj, zvuk koji prolazi kroz kožu, koji se smješta u tijelo, putuje i obuzima, ispunjava i daje...

Daje... Poklanja doticaj sa Neopisivim. I nosi. Obgrlio nam je duše toplinom i dao im da plove, lete...

Tako boli ta ljepota.

Zatvorim oči, držim te za ruku... I osjećam... Samo te osjećam...

To je sve što mi treba – naša emocija.

S obzirom na komemoraciju, nije bilo pljeskanja, što je još više uzvisilo uzvišeno.

Predivno mi je što smo zajedno uživali i prisustvovali ovako dostojanstvenoj zahvali maestru Horvatu, koji je apsolutno bio u pravu kada je rekao da je simfonijski orkestar najsavršeniji instrument.

MOJA SREĆA

JUST ONE HAPPY DAY :)))

TIMER 10

Ovo neće biti priča. Tako da smanjim stres "hvatajući se pera". :)

To će biti pričanje.

O tome koliko smo duboko jedno u drugome. A onda i zajedno još dublje u onome što skupa stvaramo.

Neizmjerno sam zahvalna na tebi. Kao što sam i zahvalna tebi...

Puniš mi dušu i srce toplinom i ljepotom. I to biva ponekad toliko jako da mi oči u sekundi zasuze, a grlo se stegne od nevjerojatne sreće koja me obuzme.

Imaš me potpuno. Svu. Još nikada u životu nisam ovako nešto osjetila. Dati se apsolutno cijela, dati ti SVE i pritom ništa ne izgubiti, nego rasti. I to zajedno! Mi smo koncentrirano klupko energije, osjećaš? :)

Najljepša ti hvala na ovom popodnevu... Ti si moj lijek.

Stisle su me tuga i čežnja i vukle u samoću. Povlačile su me i zatvarale. I znam da si to osjetio, jer si me još dok smo bili na poslu, kroz mailove vraćao u onu našu ravnotežu u kojoj komuniciramo kroz seksualnost.

Čudnovato je koliko se tamo toga može izgraditi........ Koliko uvidjeti, ispraviti, spoznati i otkriti.

Kundalini, koju si mi probudio obaviješću da ti je kurac nadignut, grijala mi je trbuh i zaprašivala sve moje rupe željom za tobom. Zato sam zamolila za dozvolu za drkanjem pičke kada dođem kući s posla.

Beskrajnu sreću za dozvolom malo je pomutila zabrana svršavanja, no zadovoljstvo da ću utrpati dildo u pičku i razjebavati se, stavilo je čak i orgazam u zadnji plan.

Naredba da te nazovem na mobitel prije nego trebam svršiti i nastaviti se jebati sve dok ti ne prekineš zvonjavu, užasno me uzbuđivala. Ali i stavljala pred mene nemoguć zadatak da ne svršim ako ne stanem!!!

Pička mi je curila luđački, veliki dildo je upadao unutra kao da sam ulila silikon. Morala sam smanjivati žestinu, jer sam bila tako jebeno brzo blizu svršavanja.

I znaš što se dogodilo sva tri puta? Nisam imala izbora, nego sam morala odlučiti između toga da li ću stati ili ću pustiti orgazam dok ti mobitel zvoni. A nikako nisam htjela da se dogodi da svršim! I u sva tri puta besprijekorno si pogodio prekid zvonjave! Nevjerojatno!!! To su točno bili djelići sekunde u kojima sam i ja stala da zaustavim orgazam! Ahhhhhh, predivno...

Nakon treće ivice orgazma, bilo mi je već jako teško, doslovce osjetim bol u pički, jer se ne smijem prepustiti. Zato sam zatražila dozvolu za prestankom drkanja i cvilila sa dildom u sebi nadajući se da ćeš mi uslišiti molbu.

I jesi. ali sa novim zadatkom. :)

Klečanje raširenih koljena na orahovim ljuskama, po tri kvačice na svaku usminu pičke, po jednu (onu opaku, metalnu, užasno jaku) na svaku bradavicu, dildo u usta, ruke iza glave. Namjestiti fotić da me snima i tajmer na 10 minuta.

Sve sam sa zadovoljstvom pripremala, obukla crno sexy rublje sa otvorenim grudima i rascjepom na pički i dupetu, na noge štikle. Kvačice na pičku sam jedva stavila, jer je sve bilo tako vlažno da je samo klizilo. Kada stavim metalne kvačice na bradavice, osjetim snažnu struju boli koja kreće od bradavica i bljeska kroz mene i uz rebra na leđa i istovremeno pulsira leđima prema dolje do križa i prema gore do vrata, a onda zagrli cijeli grudni koš. I stegne kao piton. I ne pušta. Drži. Drži cijelo vrijeme. Sve dok se tijelo ne privikne na bol pa ako sam potpuno mirna, neću ništa osjetiti. Sve do sljedećeg i najmanjeg pomaka bilo kojeg dijela tijela, a koji je vrlo izvjestan.

Uključivši snimanje na fotoaparatu, stavivši dildo u usta i kleknuvši raširenih koljena na orahove ljuske, nazvala sam te na mobitel kao znak da je počelo, uključila tajmer i krenulo je odbrojavanje 10 minuta. Deset puta po šezdeset sekundi. Pih, sitnica, reklo bi se. No, upravo tada je pozornica za boli savršeno pripremljena. I sve do jedne kreću na binu, u punom zanosu! Cijelo me tijelo steže, peče ili boli. To troje se non-stop izmjenjuje i preklapa i šeta od koljena u koje se urezuju ljuske, preko pičke koju stežu kvačice na šest mjesta, sve do bradavica koje najžešće stišću, toliko da mi se steže grlo.

Niti Sara Noxx niti Lords of Acid iz zvučnika ne ubrzavaju vrijeme. Ali prava istina je da koliko želim da brzo prolazi, toliko isto ne želim. Jer sve to si ti... Sav taj intenzitet, trpljenje, izdržavanje, sva ta struja u meni, napaljenost, cijeđenje pičke, curenje sline niz dildo, savijanje tijela, mumljanje, žaljenje, duboko disanje, drugo stanje, izbačaj iz svakodnevice, subspace, sve to si ti... A ti nisi ništa drugo nego moja Sreća i Ljubav. Moje beskrajno zadovoljstvo, još više naglašeno ovom boli koja me prožima.

Savijam leđa prema naprijed, skupljam laktove svijajući se prema dolje pa se opet uspravljam, naginjem desno ili lijevo, sve ne bih li si nešto olakšala. No, naravno, nemoguće je. Bol je sve jača.

I stiže mi odjednom poruka na mobitel. S obzirom da je ispred mene zbog tajmera, spustim pogled i vidim da mi piše sestrična, jednu rečenicu, tj. jedno pitanje. Pročitam i prvo što pomislim je kako lijepo da se javila. I onda ponovim u sebi to njeno pitanje koje je glasilo: "...kako je u braku?:-)" Hahahhahahahaha, počela sam se smijati sve onako sa dildom u ustima, nitima sline koje se zavrtješe u zraku, grčem na licu od boli, rukama iza glave, bolnim stiskom po cijelom tijelu... I odgovaram joj u sebi: "Fenomenalno!!!" :))) 
Ahhhhhhhh, bio je to izvrstan osjećaj!!!!! Osjećaj slobode s tobom, osjećaj ludila od zadovoljstva u preklapanju i najvažnije - osjećaj pripadnosti.

Bože, koliko ja tebe volim.

Kada je zazvonio kraj tajmera, pomislila sam da ne znam kako bih izdržala da si naredio dulje. Stvarno ne znam... Pažljivo sam se oslonila naprijed na ruke i podigla koljena od poda. Samo par ljuskica je palo, ostale su našle udobno mjesto u koži potkoljenice i odlučile i dalje tamo uživati. Nisam ih micala. Izvadila sam dildo iz usta, sjela na pod i gledala u objektiv smiješeći se. Poželjela sam da si tu. I pomislila kako još više jedva čekam doći sljedeći vikend. Poljubiti ti ruku. :)

Volim te kroz sve.